Stid me
je što pišem, nakon nesigurnosti i dugog čekanja uzela sam pero nekoliko
puta, ali su mi suze smetale. Nekoliko su mi puta prestale suze, ali mi
srce nije dopustilo. O, sine moj! Nakon dugo vremena vidim da si
porastao, postao zreo i lijepo usklađuješ stvari. Imam jedno pravo, da
barem pročitaš ovo pismo, a kasnije, ako želiš, pocijepaj ga kao što si
učinio s mojim srcem.
Potresno pismo jedne majke: ”Sine moj, zašto si me zaboravio?”
O, sine
moj! Prije 25 godina za mene je bio jedan veoma radostan dan kad mi je
doktorica rekla da sam u drugom stanju. Majke dobro znaju značaj ovih
riječi, to je mješavina sreće i radosti s početkom uznemiravanja i
mnogih promjena u organizmu. Poslije ovoga, držala sam te 9 mjeseci u
svom stomaku, ustajala sam s teškoćom, spavala sam s teškoćom, hranila
sam se i disala s teškoćom i pored toga, ništa mi nije umanjivalo ljubav
prema tebi. Naprotiv, iz dana u dan ona se sve više povećavala i jedva
sam čekala da te vidim.
Nosila
sam te, sine moj, uz poteškoću za poteškoćom, bol za bolom, radovala sam
se tvojim pokretima (u stomaku), radovala sam se povećanju tvoje
tjelesne tježine koja za mene nije bila teška. To su bile duge muke, a
kasnije dolazi ona noć kad nisam ni oka sklopila. Imala sam toliko
veliki bol da to nijedno pero ne može zapisati, a niti jezik opisati.
Nekoliko puta sam se suočila oči u oči sa smrću, a onda si se pojavio
ti, tvoj plač se miješao s mojom radošću i odstranio bol i rane.
Sine moj!
Godine su prolazile, a ja sam te držala u naručju, kupala sam te svojim
rukama, spavao si u mom naručju, dojila sam te svojim mlijekom,
ostajala sam bez sna samo da bi ti spavao, umorno sam te po cijeli dan
držala, samo da bi ti bio radostan, da bih radosno gledala tvoj osmijeh,
nestrpljivo sam čekala da ti od mene nešto zatražiš, pa da ti to svim
srcem dam, a to je za mene bio vrhunac zadovoljstva. Prolazili su dani i
noći, a ja sam nastavila u ovom stanju, sretna dojilja, vrijedna
služavka i gladna, sve dok nisi porastao i postao momak. Na tebi se
pokazaše prvi znaci zrelosti, a ja sam tražila na sve strane da tebi
nađem lijepu nevjestu.
Dođe
svadbeni dan, a meni se odvojilo srce, potekle su mi suze radosti za
tvoj novi život, kao i za rastanak s tobom. Prošli su teški dani i vidim
da nisi više onaj koga poznajem, negirao si me i zaboravio moje pravo.
Prolaze dani, a ja te ne viđam, ne čujem tvoj glas. Zamrzio si osobu
koja se prema tebi lijepo ponašala.
O, sine
moj! Tražim samo malo. Imaj me u vidu, barem u ravni sa svojim
drugovima, stavi i mene na listu svojih mjesečnih obaveza, da bih te
samo malo vidjela.
Sine moj!
Oslabila sam, umorile su me patnje, a i bolest me je snašla, s teškoćom
ustajem, krećem se s teškoćom i opet moje srce sije ljubav prema tebi.
Ako te neko jednog dana bude poštovao, bio bi mu zahvalan čitavog
života, a tvoja majka toliko ti je dobra učinila, a ti se ne osvrćeš na
nju, ponašala se lijepo prema tebi, a ti je ne nagrađuješ. Bila je
godinama tvoja služavka, a ti zaboravio sve, dokle je stigla tvoja
velikoumnost!
Sine moj!
Kad god čujem nešto lijepo o tebi radujem se i ja, jer si moj rod, ali
čudim se kakav sam grijeh učinila što me ne posjećuješ i ne želiš da me
očima vidiš. Da li sam ti ikada uskratila pravo prema meni?! Stavi me u
najmanju ruku u položaj jedne obične služavke i daj joj njenu zaslugu.
Pokaži malo blagosti prema meni, daj mi moju nagradu i ponašaj se lijepo
prema meni, jer Bogvoli one koji se dobro ponašaju.
O, sine moj! Želim da te vidim, ne želim ništa više od toga. Dopusti da vidim oblik lica tvog!
O, sine
moj! Srce mi plače, a suze same teku. Ti nastavljaš svoj život, a ljudi
pričaju o tvom dobrom moralu i uvažavanju prema njima.
O, sine
moj! Zar nije došlo vrijeme da se tvoje srce smiluje jednoj starici koja
je prepatila i koju želja za tobom ubi od čekanja. Razorio si njena
osjećanja, razljutio si njeno srce u toj mjeri da su joj se i suze
osušile na očima.
Ne žalim
se i ne molim se protiv tebe, ne pokazujem svoju ljutnju. Ukoliko moja
dova prijeđe oblake i stigne do vrata neba, stići će te moja kletva, a
nad tobom i tvojom porodicom slit će se nesreća.
Ne, neću
to učiniti, ti i dalje ostaješ duša moja, sreća i proljeće mog života.
Uvjeri se, sine moj. Kosa počinje da ti bijeli, proći će godine i ti ćeš
ostarjeti, a nagrada je prema radu. Napisat ćeš pismo sinu svom sa
suzama u očima, kao što ja tebi pišem. I znaj da kod Boga sakupljaju se
žalbe.
O, sine
moj! Boj se Boga zbog svoje majke, zaustavi joj suze, obraduj je u
njenoj nesreći, a zatim, ako želiš, pocijepaj njeno pismo. I znaj, ko
čini dobro, sebi ga čini, a ko se loše ponaša, sebi štetu nanosi.
Nema komentara:
Objavi komentar